U ovom postu ćemo vam predstaviti muzikoterapiju i Orff pristup učenju glazbe. Naime, još ćemo pisati o muzikoterapiji i njezinoj primjeni u rehabilitaciji slušanja i govora.
Muzikoterapija je, službeno rečeno, upotreba glazbe i svijeta zvukova u svrhu postizanja planiranih terapijskih, preventivnih i rehabilitacijskih ciljeva. Ljudski rečeno, ona je proces, jedna vrsta interakcije između terapeuta i klijenta, ali i klijenta i intrumenta, odnosno zvuka. I to nije bilo kakva interakcija. Ona je duboka i ona vas prepušta mašti, kreativnosti i igri u pravom smislu riječi. Drugim riječima, muzikoterapija je korištenje muzičkih elemenata u ostvarivanju nemuzičkih ciljeva. Izuzetno je važno napomenuti da muzikoterapija nije puko slušanje glazbe od čega će nam odmah biti bolje! Iza takve vrste terapije mora stajati educirana osoba, osoba koja poznaje problematiku klijenta, psihologiju, pedagogiju, muzički je potkovana i bavi se rehabilitacijom.
Za razvoj glazbenog sluha potrebna je melodija i intenzitet, a za
razumljiv govor dvije osnovne sastavnice – ritam i intonacija
Zašto muzikoterapija?
Zato što smo svakodnevno izloženi glazbi, a da pritom niti ne razmišljamo koliko je ona sveprisutna oko nas i kojem ju sve kontekstu možemo iskoristiti u našu korist. Glazba jezik koji ljude spaja. Nije univerzalan, jer je glazba drugačija u drugačijim dijelovima svijeta, ali je svima urođen. Glazba je komunikacija. Vrednote govornog jezika (ritam ,tempo, intonacija, geste, napetost, pauza, realni kontekst) zapravo u sebi sadrže mnoštvo tonova koje prati određeni intenzitet i pokret, a to je spona između govora i glazbe. Odnos klijenta s terapeutom je komunikacija kroz korištenje instrumenata, glasa, zvukova koje možemo proizvesti vlastitim tijelom poput pljeskanja, pucketanja prstima, lupkanja… U muzikoterapiji nije važna glazbena edukacija jer se ona može zasnivati i na čistoj improvizaciji i igranju s instrumentom bez muzičkih pravila.
Orff schulwerk
Njemački glazbeni pedagog i skladatelj Carl Orff (1895-1982) je sa kolegicom Gunild Keetman, 20-ih godina prošlog stoljeća, utemeljio razvojni pristup glazbenoj edukaciji koji koristi pjevanje, sviranje, pokret i dramatizaciju, kako bi imitirao dječju igru i na taj način olakšao djeci učenje glazbe. Taj se pristup danas naziva Orff Schulwerk. Orff je predložio što bi, po njemu, trebao sadržavati intrumentarij prilikom učenja glazbe po njegovom pristupu. Tu su udaraljke s neodređenom visinom tona: claves kastanjete, bubnjeve, marakas, itd. te udaraljke s određenom visinom tona: ksliofon, metalofon, glockenspiel, itd.
Smatrao je da je ritam osnovna i prirodna forma ljudske ekspresije pa u pristupu ima mnoštvo udaraljki i veliki se naglasak stavlja na ritam. Za razliku od Simply Music i Suzuki metode, Orff Schulwerk je pristup učenju glazbe. Ne postoje točno određeni koraci ili procedure kojih se treba držati, ali postoje temeljni principi, osnovne ideje i procesi kojih se svaki intuitivni i kreativni učitelj pridržava kako bi organizirao vlastite glazbene ideje.
Orff pristup diljem svijeta djecu uči glazbi u prirodnom, ugodnom i opuštenom ambijentu na način koji je njima najrazumljiviji – kroz akciju, iskustvo, stvaranje! Baš zato što se naglasak stavlja na dječju improvizaciju i poticanje individualnosti.
Tko želi čuti više? 