Romana Ban, autorica je i vlasnica Instagram profila “jadna.ti.san” i “djecolakunoc.com.hr”, majka, zaljubljenica u riječi i čitanje. Nakon što se pokrenula zajednička rasprava na njenom profilu vezana uz glas, govor, jezik, narječja i govor u javnom prostoru, odlučile smo porazgovarati s ovom inspirativnom ženom i predstaviti vam njen projekt recenziranja slikovnica.
- Za početak, možete li nam se predstaviti? Tko je Romana Ban, osoba koja stoji iza Instagram profila “jadna.ti.san” i bloga “Djeco, laku noć?”
Za sam bih vam početak zahvalila na praćenju, interesu i prilici da se predstavim na vašem blogu. Ja sam Romana i neopisivo volim riječi – uživam ih čitati, pisati i slušati, a nešto manje govoriti.
Tijekom svog prvog porodiljnog , Romana je došla na ideju otvaranja Instagram profila @jadna.ti.san kako bi na drugačiji način govorila, tj. pisala, o izazovima ranog majčinstva. Drugačije je za nju značilo – otvoreno, iskreno, sarkastično.
Naime, imala sam dojam da se majčinstvo (i općenito život) putem medija i društvenih mreža previše idealizira, što baš i ne utječe pozitivno na, u većini slučajeva, ionako krhko mentalno zdravlje novopečenih majki.
Odlučila se, kako kaže, rugati na vlastiti račun što se tiče majčinstva, braka i kućanskih obveza. Znala je da će se mnoge žene prepoznati u tim svakodnevnim situacijama kojima se inače ne hvalimo na sva zvona. Kad je smijanje na račun njenih objava preraslo krug Romani poznatih ljudi, znala je da je pogodila bit i da zaista nije sama u takvim doživljajima svakodnevice.
Ipak, ističe kako nema nikakav plan, cilj ni ambiciju što se tiče ovog profila, tako da objavljuje samo kad se poklopi da ima vremena i da je raspoložena za to.
Svakako mi je važno da ne izlažem intimu svoje djece i da njihove fotografije ne objavljujem često. Što se tiče Instagram profila @djecolakunoc.com.hr i istoimenog bloga, pokrenula sam ih nakon što su moje objave o slikovnicama i čitanju djeci na @jadna.ti.san dobivale sve više reakcija i povratnih informacija.
- Zašto “Djeco, laku noć?” i što možemo vidjeti na vašem blogu, kome je namijenjen i zašto kliknuti baš na “Djeco, laku noć”?
Naziv bloga inspiriran je mojim uspomenama iz djetinjstva na čitanje, konkretno na zbirku priča “Djeco, laku noć” slovenske spisateljice Ele Peroci. Sam blog posvećen je poticanju čitanja djeci, i to čitanja kvalitetnih slikovnica, a namijenjen je ponajprije roditeljima, ali i svima drugima koji im čitaju – bakama i djedovima, tetama i stričevima, osobama koje rade s djecom…
izvor: osobna arhiva
Naime, prema Romani, tržište literature za djecu ima sve širu ponudu, no nekim je izdavačima isključivi interes zarada, što se vidi po naslovima koje najčešće nude. Riječ je o “kičastim” izdanjima, ekranizacijama crtića, djelima koja ne nude spoj književne i likovne umjetnosti, a kvalitetne bi slikovnice treble biti upravo takve.
Nakon detaljnog istraživanja, stalnog učenja i proučavanja različitih naslova za djecu, kao u mom slučaju, vrlo se lako prepozna koje su slikovnice kvalitetne, a koje ne.
Drago joj je što svoje preporuke i znanje može podijeliti s ostalim roditeljima.
Na blogu, dakle, možete pronaći preporuke kvalitetnih slikovnica, kao i različite savjete i zanimljivosti o čitanju.
Sve slikovnice koje preporučujem na blogu prošle su oštri sud glavnog urednika bloga, mog sina Šime. Upravo to što ništa ne preporučujem “napamet” je glavna prednost “Djeco, laku noć!”. 🙂
Izvor: osobna arhiva
- Vidjele smo da imate razrađene kategorije od samog rođenja do polaska u školu i po tim kategorijama preporučujete i recenzirate slikovnice. Znamo da je važno čitati od početka, imate li neku situaciju koju ste primijetili kod vaših dječaka u toj najranijoj dobi vezanu uz ritual čitanja?
Da, sve su preporuke temeljene na iskustvu čitanja mojoj djeci, tako da zasad na blogu prevladavaju recenzije naslova za predškolce.
Romana ističe da čitanje doprinosi stvaranju odnosa te nam opisuje kako oni stvaraju svoj ritual čitanja.
Iako čitanje djeci ima mnogo prednosti, poput razvoja vokabulara i mašte, najdraže mi je što se tim zajedničkim činom jača povezanost djece i roditelja. Čitanje je baš pravi primjer kvalitetno provedenog zajedničkog vremena. Koncentrirani smo jedni na druge, fokusirani na priču, u čitanje je uvijek uključen fizički kontakt jer mi djeca sjede u krilu, razgovaramo o pročitanom, iznosimo jedni drugima svoje dojmove i stavove…
Na naše pitanje o trenutku početka čitanja, Romana kaže kako je važno čitati od samog početka.
Vjerujem da će djeca lakše zavoljeti trenutke čitanja ako ih što ranije izlažemo istima. Pogrešno je smatrati da trebamo pričekati da djeca propričaju ili nauče slova da bismo im čitali. Naprotiv, čak i kad djeca već nauče samostalno čitati, zajedničko čitanje naglas je i dalje važno!
- Opišite nam vaše trenutke čitanja s djecom, što trenutno čitate? Pročitate li cijelu slikovnicu odjednom ili razlamate na dijelove? Koju ste čitali više puta? Znaju li vaši dječaci neku napamet? Koju posebno vole?
Naša kućna biblioteka dječjih naslova zaista je bogata i stalno raste. U većini slučajeva stariji sin bira što ćemo u nekom trenutku od tih naslova čitati. Mislim da smo svaku slikovnicu naglas pročitali barem tri puta.
Čitamo ih cijele, nikad ih nismo “razlamali”. To bi se vjerojatno dogodilo da krivo procjenjujem naslove za njegov stupanj razvoja, odnosno pažnje i zainteresiranosti.
On često sam poseže za slikovnicama kako bi ih “čitao”. Čitanje je sastavni dio njegove samostalne igre.
Često čitamo i danju, ovisno o ostalim aktivnostima i obvezama, no čitanje za laku noć se ne propušta! Muž ili ja, a često i oboje (jedno za drugim), čitamo mu dok zajedno ležimo ili dok nam sjedi u krilu.
Mlađi sin je još beba i njemu čitamo kroz igru. U ovoj fazi to su još uvijek jednostavne slikovnice za bebe, o kojima sam baš nedavno pisala.
Izvor: osobna arhiva
- Jeste li primijetili razvoj govora i jezika, mašte i mišljenja na temelju pročitane slikovnice? Možete li nam dati primjer iz iskustva? Nešto što vas je iznenadilo, nasmijalo, potaknulo?
Moj je stariji sin konkretno progovorio tek s 2 i pol godine, bez obzira na to što smo puno s njim pričali i čitali mu.
Ipak, i u tom “tihom” razdoblju sve je razumio i aktivno sudjelovao u procesu čitanja na način da bi, primjerice, pokazivao detalje ilustracija za koje bih ga pitala.
Trenutno ima četiri godine i čini mi se da mu je vokabular zaista bogat, što svakako pripisujem našem uživanju u čitanju. Mašta mu također radi sto na sat, čemu sigurno doprinosi i čitanje. 🙂
Simpatično mi je kad ga situacije i ljudi iz stvarnog života podsjećaju na događaje i likove iz slikovnica. Neke su mu izjave za pamćenje! 🙂
- Kako krećete u izbor slikovnica? Što vas prvo privuče? Na temelju čega sve pada odluka o kupnji određene slikovnice? Sudite li knjigu i po koricama, dizajnu i onom “izvanjskom”?
Da, nekad su upravo korice ono što me na prvu privuče. Međutim, imam potrebu dublje ući u samu slikovnicu kako bih se uvjerila da će se i sadržaj, forma i vrijednosti koje prenosi svidjeti sinu i meni. Zbog toga gotovo uvijek u knjižarama malo dulje prolistam slikovnice prije nego ih kupim.
Romana ističe kako joj je važno da je slikovnica prilagođena njenom djetetu, a ti se kriteriji mijenjaju svako nekoliko mjeseci.
Djeca se brzo razvijaju pa u kratkim vremenskim razmacima stječu veće sposobnosti što se tiče koncentracije i “upijanja” sve dužih tekstova. Omjer teksta i ilustracija je također vrlo bitan, ovisno o dobi djeteta.
Kvaliteta slikovnice je zapravo vrlo kompleksna stvar. 🙂 Zbog toga sam tom pitanju posvetila nekoliko tekstova na blogu, a bit će ih i još više.
Izvor: osobna arhiva
- Čitate li i vi? Kako izgleda vaš ritual čitanja i prenosite li iste navike na svoju djecu ili s njima stvarate nove, neke drugačije obrasce? Jako često danas možemo čuti da mame nemaju vremena ni za sebe, ni za djecu, a kamoli za trenutke mira i relaksacije uz knjigu. Kako uklapate čitanje u svoju svakodnevicu?
Ne znam jesam li u prvoj godini majčinstva uhvatila vremena i volje za pročitati cijele tri knjige… Tada sam svoje vrijeme i snagu usmjerila na uhodavanje u novu važnu ulogu i hvatanje svih novodobivenih konaca. 😀
Kaže kako joj je čitanje nedostajalo, ali tek je prije otprilike dvije i pol godine opet počela redovito čitati.
Nekad ne uspijem pročitati ni stranicu dnevno, a nekad ukradem vrijeme i za nekoliko poglavlja u jednom danu.
U zadnje vrijeme čitam više jer sam na drugom porodiljnom pa uspijem uhvatiti više slobodnih trenutaka.
Mnogi svoje vrijeme za opuštanje radije posvete gledanju filmova i serija, no Romani je draže čitanje.
Najdraže mi je čitati na balkonu uz kavu, no često čitam i na kauču dok se djeca igraju. Volim da me gledaju dok čitam; mislim da je to jedna od važnijih karika u tome da im uspješno prenesem poruku o čitanju kao velikom blagu.
- Naziv “Djeco, laku noć” vraća nas u naša djetinjstva, jesu li naša djetinjstva bila drugačija? Je li se više čitalo? Koja načela, kao majka, imate danas i je li moguće današnjoj djeci pružiti jednako dobro djetinjstvo kada se osvrnemo na čitanje?
Meni je kao djetetu bilo dostupno nemjerljivo manje knjiga jer sam živjela u malom mjestu koje nema čak ni školsku knjižnicu. Naša kućna biblioteka bila je skromna, no sve sam naslove iz iste više puta pročitala.
Od 4. razreda osnovne škole nastavu sam pohađala u središtu naše općine, čija mi se škola činila velika kao grad. Uživala sam boraviti u školskoj knjižnici i listati sve te divne naslove. Ni jednu lektiru nisam propustila pročitati, to mi je bilo nezamislivo!
S druge strane, ističe Romana, tada nam je bilo dostupno i puno manje crtića i ostalog TV sadržaja za djecu, što je zasigurno također doprinijelo tome da se više posvetimo knjigama.
Teško mi je procijeniti je li se više čitalo tada ili sada. Svako vrijeme nosi svoje izazove…
Danas se kao majka trudim da moja djeca odmalena budu okružena knjigama i rastu u kulturi čitanja. Posuđujemo knjige u knjižnici, kupujemo ih u knjižarama, čitamo zajedno i svaki član obitelji za sebe. Čitanje je jedna od glavnih vrijednosti koje njegujemo u životu i odgoju.
Romana povezuje i vrijeme provedeno pred ekranima s razvojem rituala čitanja.
Isto tako, uvijek kažem da nije važno samo što se radi, već i ono što se ne radi; kod nas je vrijeme pred ekranima vrlo ograničeno. Smatram da kombinacija minimalnog izlaganja ekranima i poticanja čitanja daje najbolje rezultate u svakom pogledu. U tom smislu, itekako je moguće čak i u današnje vrijeme djeci omogućiti vrlo kvalitetno djetinjstvo u području čitanja.
izvor: osobna arhiva
- Čitanje, pisanje, jezik i čarolija riječi, sve vas to zanima. Nedavno smo na vašem Instagramu mogli pratiti raspravu o naglascima i generalizaciji pojedinih govora, kao i o stereotipnoj upotrebi istih u raznim ekranizacijama. Vaši pratitelji čine se uvijek zaista zainteresirani i jako je lijepo, nama filolozima, pratiti takve rasprave i zanimanje za jezik i jezično, govor i govorno. Zašto potičete na takve rasprave i koliko je važno raspravljati o tome na takav način, kroz Instagram storyje?
Drago mi je što ste primijetili moj interes za takvim temama i što vam je zanimljivo pratiti rasprave koje se pokrenu.
O tim bi se temama trebalo češće raspravljati na višim razinama, no zanimljivo je i među “običnim pukom” putem “pučke platforme” potegnuti pokoje pitanje o (ne)pismenosti i dijalektima.
Potičem na takve rasprave jer uvijek pišem o temama koje me zanimaju. Na mom profilu, dakle, nećete moći naći ništa pametno što se tiče mode i dizajna interijera, no zato o jeziku, književnosti i majčinstvu bez filtera uživam pisati.
- Imate li u planu neki novi projekt, koja je sada slikovnica na recenziji? Što možemo očekivati uskoro?
U zadnje su vrijeme izdavačke kuće Ibis grafika i Planet Zoe objavile mnoge nove odlične naslove za djecu pa se nadam da ću ih što više uspjeti predstaviti putem “Djeco, laku noć!” platformi. Također, jedan je novi projekt vezan za slikovnice u začetku, no ne bih još otkrivala detalje da se ne ureknem.
Zahvaljujemo Romani što nam je opisala i pustila nas u svoj mali svijet ljubavi prema riječima – slušanim, pisanim, čitanim pa i izgovorenim. Nama je bio užitak voditi ovaj virtualni razgovor i predstaviti vam Romanin kutak na kojem možete potražiti inspiraciju za sljedeću slikovnicu koja vas može odvesti daleko na zajedničkom putu prema stvaranju rituala, ljubavi i osjećaja za knjigu. Romani želimo puno inspiracije u daljnjem radu i novih ideja koje će se, sigurne smo, izroditi iz njenog pera, uha, oka ili glasa!
Tko želi čuti više? 