Senzorna integracija u slušanju i govoru

Naša osjetila su svakodnevno izložena desecima tisuća podražaja iz okoline koje naš mozak percipira kao ogromnu količinu malenih komadića iz kojih na razne načine stvara cjelovitu sliku. Podražaji u naš mozak stižu putem osjetila dodira, okusa, njuha, sluha, vida, ali i osjetila ravnoteže, položaja našeg tijela u prostoru. Ta sposobnost mozga, da od velike i nepresušne količine malenih isječaka napravi potpunu sliku svijeta koji nas okružuje, zove se senzorna integracija. Povezivanje svih osjetila u jednu kompletnu percepciju vanjskog svijeta djeci omogućava pravilan razvoj svih kompleksnijih funkcija i primjeren odgovor na zahtjeve okoline. Zamislimo li uredan ljudski razvoj kao kuću, onda su osjetila beton, a sve više funkcije cigle. Senzorni, odnosno osjetni sustavi dodira, vida, njuha, sluha, ravnoteže i osjećaj za vlastito tijelo u prostoru služe kao podloga (beton) za razvoj dobre posture tijela, refleksa koji nas štite od ozljeda, sposobnosti motornog planiranja i slično. Poput ciglica koje se nižu jedna na drugu na to se nastavlja razvoj okulomotorike, koordinacija oko-ruka, govorno-jezične sposobnosti, ponašanje i učenje, između ostalog. Ako se slučajno spotaknemo gotovo automatski naše se tijelo pokušava izvući iz škripca i brže-bolje se vratiti u pravilan položaj u prostoru. Ali ako imamo poremećaj u integraciji osjetila vida, ravnoteže i dodira npr. naše tijelo će imati velikih poteškoća u savladavanju takvih zahtjeva iz okoline. Problem u nekom nižem katu kuće može imati posljedice na sve više katove. Dakle može doći do poremećaja u senzornoj integraciji, ali i do poremećaja u senzornom procesiranju. Drugima riječima, kako bi do integracije uopće moglo doći, procesiranje mora biti pravilno.

Neka djeca su hipersenzitivna, a neka hiposenzitivna. Ovisno o tome što je kod djeteta posebno nadraženo, ispoljavat će se različita posljedična ponašanja. Primjerice, djeca koja su posebno osjetljiva na dodir imati će potrebu sve dirati, istraživati tijelom, mogu biti gruba u igri, gristi ili štipati druge, trgati igračke, istraživat će objekte jezikom i usnama. No, to može ići i u suprotnu krajnost. Neka djeca neće podnositi grljenje, maženje, diranje ili šišanje kose, češljanje, rezanje noktiju. Dijete može imati problema sa samokontrolom, impulzivnošću, kontrolom vlastitog tijela u prostoru, govorom, učenjem. Važno je napomenuti da se tu radi o kompleksnom poremećaju (koji je često prisutan i kao dodatni poremećaj kod nekih drugih stanja) te je potrebna i kompleksna dijagnostika i pristup rehabilitaciji. Najčešće se u rehabilitaciji senzorne integracije susreću fizioterapeuti, radni terapeuti, edukacijski rehabilitatori, fonetičari i logopedi kada je u pitanju slušanje i govor te psiholozi. Kod dijagnostike je ključan neuropedijatar i liječnici ostalih specijalizacija ovisno o stupnju poremećaja.

Važno je u djetetu probuditi osjećaj sigurnosti te uspostaviti povjerenje u komunikaciji. Postoje vježbe koje možemo raditi s djetetom i kod kuće. One služe kao svojevrsni trening za mozak, odnosno za kondicioniranje mozga da bi bolje i lakše uspostavio pravilnu komunikaciju između vanjskih podražaja i unutarnje interpretacije tih podražaja. Vježbe stimuliraju osjetila dodira, sluha, njuha, vida, ravnoteže i osjećaja za vlastito tijelo.  Možemo se igrati s djetetom tako da mu dajemo da dira razne materijale, rižu, brašno, pijesak, kamenčiće, plastelin. Možemo mu puštati razne zvukove, visoke, niske, kratke, dugačke, zatim skakutati na jednoj nozi pa na dvije ili ritmizirati pjesmice. Dozvolite mu da se igra s hranom, da se zaprlja, da se smoči, da osjeti! Međutim, kada dijete nije na sustavnoj terapiji kod stručnjaka, koja je nužna, možda najbolje što možete za njega napraviti je pokloniti mu vrijeme, strpljenje i igru, a posebno igru u prirodi! Vješanje po stablu, skakutanje po lokvama i barama, preskakanje kamenja i penjanje po drveću. To su sve pokreti koji jako stimuliraju djetetova osjetila i koja mu osvješćuju tijelo, koordinaciju, pogled, pokrete rukama kako bi zadržalo ravnotežu. Vodite ga u tim igrama i pazite na njegove reakcije. Imajte puno strpljenja! Vidjet ćete, trud se isplati!