U predstavljanju smo napisale da nam je cilj baviti se govorom, slušanjem, glasom i komunikacijom, pa zašto onda ne krenuti redom?
Govor
Jeste li se ikada zapitali kako uopće definirati nešto tako svakodnevno? Ili je možda bolje početi pitanjem: Kako je to kad nema govora?
Govor je, prema Škariću, čovječja zvučna optimalna komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova. Zvuči, u isto vrijeme, potpuno banalna i jako složena definicija, baš poput govora samog.
Definitivno se moramo složiti da je to čovječja komunikacija, nema vrste, za sada, koja upotrebljava govor na toj razini na kojoj to rade ljudi. Postoje slučajevi komuniciranja između životinja slanjem različitih zvučnih signala poput dupina koji po zvučnim valovima, čak i ispod vode, preciziraju udaljenost od opasnosti ili zovu druge dupine na druženje. Osim dupina, svoj sustav za komunikaciju imaju i pčele, određenim tipom zujanja daju drugim pčelama signale, primjerice o mjestu ispaše. Spomenimo i papige koje čak mogu i imitirati ljudski govor, ali to i dalje nije čovječja komunikacija, odnosno papige čak i kada govore ne koriste govor u komunikacijske svrhe s drugim papigama već pokušavaju zadovoljiti zahtjeve vlasnika kako bi dobile hranu ili izazvale pozitivne reakcije.
Dalje u definiciji stoji da je govor zvučan. Postoje i drugi oblici jezične komunikacije poput znakovnog jezika ili tekstualnih poruka koje svakodnevno izmjenjujemo i možemo lako njima komunicirati, ali ni jedan ni drugi navedeni oblik ne spadaju u govor, govor je zvučan. Nadovezat ćemo se odmah i na to da je govor optimalan, optimalan kao sredstvo komunikacije. Ne postoji brži i lakši način komunikacije ljudske vrste, nekad jednom riječju iskažete više nego cijelom stranicom teksta.
Kad smo već kod previše teksta, nećemo duljiti, ostao nam je samo još ritam. Ritam rečenica, riječi i slogova. Upravo taj ritam, glavno je obilježje govora. Govor kao pojava, razlikuje se recimo od pjevanja po svom ritmu. Ritam je ono po čemu mi kao slušatelji prepoznajemo da se radi o govoru.
Dakle, razvojem govora, već kao malo dijete dobivamo u ruke ili, bolje rečeno, u zube vrlo jako sredstvo. Optimalno za komunikaciju s drugim jedinkama naše vrste, sredstvo za razvoj i stvaranje, jedinstveni dar koji može postići svašta, sve što naš um zamisli, a mi izvedemo.
Tko želi čuti više? 