Umjetna pužnica (skraćeno UMP) ili kohlearni implant bioničko je uho koje se implantira ispod kože, iza uha. Ubraja se u vrhunce medicinskih proteza zbog svoje izuzetno visoke sofisticiranosti i načina rada. Kod zdravih osoba zvuk se pretvara u bioelektrični impuls unutar pužnice zbog posebnih slušnih stanica, ali kod osoba koje su gluhe te su stanice nepovratno oštećene i ne može doći do pretvorbe podražaja u bioelektrični signal. UMP, putem posebne elektrode koja se ugrađuje u pužnicu, pretvara zvuk u električne signale i na taj način zaobilazi oštećene slušne stanice u pužnici te se impulsi putem slušnog živca dalje normalno prenose do dijela mozga koji je zadužen za percepciju slušanja i govora. Sama naprava sastoji se od vanjskog i unutarnjeg dijela. Vanjski dio ima mikrofon, zavojnicu i govorni procesor, dok se unutarnji sastoji od prijamnika i elektrode. Treba istaknuti da postoje zajednice gluhih osoba koje je važno poštovati! Ne želi svaka gluha osoba čuti niti se treba prisiljavati na govornu komunikaciju. Znakovno pismo je priznati jezik. Međutim, nama kao fonetičarima, UMP je izuzetno zanimljiv jer kada se netko odluči na ugradnju, mi sudjelujemo u rehabilitacijskom procesu.

Prvu pužnicu izumio je William F. House, američki liječnik, otolog i to 1972. godine kao prvi izum koji je nadomještao jedno od pet čovjekovih osjetila. Njegova pužnica imala je samo jedan kanal. Suvremene umjetne pužnice imaju višekanalne elektrode koje mogu prenijeti više slušnih informacija. Prvu višekanalnu izumio je Graeme Clark, australski liječnik, otorinolaringolog i znanstvenik. Prva umjetna pužnica u Hrvatskoj ugrađena je 19. lipnja 1996. u Klinici za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” u Zagrebu. Prvih 8 godina u Hrvatskoj su se za UMP skupljala sredstva putem humanitarnih akcija, a od 2004. godine ugradnju UMP financira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Do sada je ugrađeno preko 700 pužnica, od čega većina u Zagrebu u KBC “Sestre milosrdnice”.

Zašto su važni fonetičari? Zbog predoperativne i postoperativne rehabilitacije slušanja i govora te zbog prilagodbe procesora govora. Idealno bi bilo umjetnu pužnicu ugraditi što ranije stoga se operacije danas rade već na bebama starim 12 do 18 mjeseci. UMP se može ugraditi i kasnije samo će rehabilitacijski proces biti zahtjevniji. Proces rehabilitacije je dugotrajan, intenzivan, ali i najvažniji dio ugradnje UMP-a. Ona može trajati i nekoliko godina. Pravilnom rehabilitacijom djeca urednog razvoja postižu odlične rezultate te se služe govorom kao prvim sredstvom komunikacije. Uz dobro provedenu rehabilitaciju pacijent čuje, počinje razumijevati govor i služi se primarno govorom pri komunikaciji. Važno je istaknuti kako slušanje nikada neće biti isto kao kod zdravočujuće osobe, ali se prilagodbom procesora govora nastoji omogućiti ugodno slušanje što će onda utjecati i na razumijevanje govora. Tijekom prve godine govorni procesor se kompjuterski podešava svakih šest do osam tjedana, a kasnije nešto rjeđe. Izuzetno je važno da roditelji sudjeluju u procesu rehabilitacije zbog toga što fonetičar nije prisutan 24 sata dnevno u djetetovu životu. Dijete je važno izložiti različitim zvukovima, novim iskustvima, razgovarati s njim i truditi se vježbati razumljivost govora. Važno je da se dijete ne bavi kontaktnim sportovima ili aktivnostima u kojima bi mogao dobiti udarac u glavu ili na bilo koji način ugroziti glavu. To ne znači da ne može voziti bicikl ili role, samo je važno puno vježbati i nositi zaštitnu opremu poput kacige i štitnika. UMP je samo medij preko kojeg dijete čuje, a na nama i na roditeljima je da sve to što dijete čuje, učinimo razumljivim i ugodnim.