Orofacijalni rascjepi spadaju u najčešće malformacije lica, prisutne kod svih etničkih skupina i populacija. Nastaju u prvim mjesecima (točnije između petog i desetog tjedna) trudnoće kada se embrionalni nastavci lica ne spoje u potpunosti. Razdvojenost kože lica, kostiju, hrskavice i sluznice predstavlja estetski i funkcionalni problem te zahtjeva kompleksnu rehabilitaciju. Uzrok ove malformacije i dalje nije u potpunosti poznat. Smatra se da kombinacija genetičkih i epigenetičkih čimbenika utječe na cjelokupan razvoj. Mogu (sindromski rascjepi) i ne moraju (izolirani rascjepi) biti povezani s drugim kongenitalnim anomalijama. U Hrvatskoj se u prosjeku na 1000 novorođenčadi rodi dvoje djece s orofacijalnim rascjepom.
Izvor: http://www.medexpert.sg/en/medical-specialities/plastic-surgery/cleft-lip-and-cleft-palate/
Roditelji se vrlo lako uplaše ukoliko im dijete ima rascjep usne i /ili nepca. Potrebno ih je smiriti, vrlo jasno i precizno im objasniti što ih čeka u idućim koracima i dozvoliti prostor za pitanja kojih je sigurno puno, neovisno o tome koji ste član medicinsko-rehabilitacijskog tima. Beba nedugo nakon rođenja prolazi palatoplastiku, operaciju u kojoj maksilofacijalni kirurzi oblikuju dijelove lica i sluznice te nakon toga počinje period rehabilitacije. On uključuje tim liječnika, od kirurga, audiologa, fonijatra, pedijatra, do stomatologa te zdravstvene djelatnike druge vrste poput fizioterapeuta, medicinske sestre i logopeda ili fonetičara.
Vrlo čest problem kod djece s rascjepima su česte i dugotrajne upale srednjeg uha zbog problema s Eustahijevom tubom koja ima ventilacijsku i drenažnu funkciju za srednje uho. Ona je i inače položenija u djece koja su zbog toga sklonija upalama. Kronična upala srednjeg uha (lat. otitis media) može dovesti do oštećenja sluha što posljedično otežava usvajanje i razvoj govora. Često djeca s rascjepima nakon palatoplastike moraju ići i na ugradnju ventilacijskih cjevčica u – miringotomija.
Najčešći govorni poremećaji kod rascjepa nepca su artikulacijski poremećaji, posebno kod frikativa (s, z, š, ž, f) pa zatim kod afrikata (c, č, ć, dž, đ). Obzirom da zbog oslabljene funkcije mekog nepca (velofaringealni sfinkter) zračna struja pri proizvodnji govora bježi kroz nos, otežana je proizvodnja nekih konsonanata. S tim je povezan i poremećaj rezonancije (lat. rhinolalia). Kod rascjepa usne najčešće je poremećen izgovor bilabijalnih glasova (p, b, m) i gore spomenutih skupina glasove koji se tvore uz pomoć usana. Stoga bi glavni cilj govorne i glasovne terapije trebao biti uspostavljanje pravilne artikulacije i prolaza zračne struje.
Tko želi čuti više? 