Zločesto, neodgojeno, bezobrazno dijete koje ne želi učiti, ne sluša, nezainteresirano je za školu i ima loše ocjene? Možda nije problem u karakteru, odgoju ili inatu! Prije bilo kakvog etiketiranja ove vrste svi mi uključeni u razvoj i odgoj djece moramo se zapitati: ima li dijete problem s učenjem?
Prema definiciji Galić Jušić, specifične teškoće učenja obuhvaćaju populaciju djece koja usprkos svojim urednim intelektualnim sposobnostima, nepostojanju organskih ili senzoričkih oštećenja niti različitih drugih vidljivih i poznatih bioloških i/ili psiholoških čimbenika ne uspijevaju postići odgovarajući akademski uspjeh te pojedine teškoće perzistiraju duže od šest mjeseci. U tu skupinu posebnih teškoća ubrajamo disgrafiju, disleksiju, diskalkuliju, ADHD i dispraksiju.
Ima li moje dijete disgrafiju?
Disgrafija je neposobnost savladavanja vještine pisanja prema pravopisnoj i gramatičkoj normi nekog jezika. Očituje se u trajnim i tipičnim pogreškama, a te pogreške nisu povezane s neznanjem ili intelektualnim razvojem djeteta. Razvoj govora i sluha kod ove djece je potpuno uredan, ali se pojavljuju učestale jezične teškoće. (Ilona Posokhova, 2000.)
Uzrok i razvoj disgrafije ima svoje uporište u psihološko-neuralnom razvoju djeteta te je složen poremećaj. Može se očitovati na različite načine, slova mogu imati zrcalni oblik, nepravilan raspored u prostoru, zamjene sličnih slova ili agramatičnost. Ono što je zajedničko jest povezanost jezičnog razvoja i teškoća s pisanjem. Obično djeca koja imaju disgrafiju ne mogu savladati određene elemente u jeziku ili često griješe u određenim stukturama zbog vrlo jakih veza između centra za jezik i centra za pisanje. Upravo te neurološke veze dijete najbolje razvija pisanjem rukom i vježbama grafomotorike.
A što je disleksija?
Disleksija podrazumijeva nemogućnost savladavanja vještine čitanja na način da je razina čitanja ispod očekivane u odnosu na kronološku dob, kognitivne sposobnosti i odgovarajuću poduku. Tempo čitanja je spor, prisutne su zamjene sličnih slova, slovkanje i nemogućnost spajanja glasova u slog, zamjena jedne riječi nekom drugom ili čitanje napamet, teškoće u razumijevanju pročitanog. Čitanje zvuči rascjepkano i nema fluentnosti. Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vještina čitanja. U osoba s poremećajem u čitanju glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću i pogreškama u razumijevanju. (prema HUD; DSM IV, 1996.)
Preuzeto s: Školski portal
Diskalkulija, zar i to postoji?
Odgovor je da i to u puno većem opsegu nego što zamišljamo. Diskalkulija je poremećaj učenja matematike, razumijevanja matematičkih zadataka i pojma broja. Važno je naglasiti da takva djeca, iako u svladavanju matematičkih operacija kasne godinu do dvije za vršnjacima, imaju prosječnu ili čak natprosječnu inteligenciju. Diskalkulija podrazumijeva specifične pogreške u osnovnim računskim operacijama, nerazumijevanje pojma broja, teže shvaćanje matematičkih procesa. Djeca često zamjenjuju brojeve, ne razumiju geometrijske oblike, ne mogu predočiti količinu i broj u svojoj okolini, ne razumiju pojam novca, teško se snalaze u vremenu čak ponekad imaju i prostornu dezorijentaciju.
ADHD ili poremećaj pažnje
Skraćenica ADHD dolazi od engleskog izraza Attention Deficit Hyperactivity Disorder , a radi se o poremećaju ili deficitu pažnje, odnosno hiperaktivnom poremećaju. Za takvu djecu najčešće možete čuti rečenice poput “Nema živa mira!” , “Ne može sjediti ni pet minuta!”. Upravo to je karakteristika djeteta poremećene pažnje. Njegova pažnja je raspršena, usmjerena na više stvari istodobno i ne uspijeva se koncentrirati na bit. Naravno, takvo dijete nije ukalupljeno, ne može se uklopiti s vršnjacima i “stvara probleme”. Ukoliko se djetetu s poremećajem pažnje promijeni pristup i pravila igre, možete od njega dobiti čudo! Potrebno je rascjepkati gradivo, dodatno poticati i usmjeravati pažnju, kada dođe do zasićenja dozvoliti šetnju/trčanje ili neku drugu tjelesnu aktivnost, ne forsirati sjedenje na mjestu, na tvrdoj podlozi s olovkom u ruci i slovima na papiru. U nekim slučajevima liječnici čak prepisuju i terapiju, a sva djeca s ADHD poremećajem trebala bi biti intezivno uključena u terapiju.
I za kraj, dispraksija!
Razvojni poremećaj koordinacije. Djeca s dispraksijom najčešće imaju teškoće u svladavanju i koordiniranju svoje auditivne i vizualne percepcije. Tipičan problem je koordinacija oko-ruka, na primjer u prepisivanju sadržaja s ploče u bilježnicu. Nemaju raspored slova na papiru, ne mogu se snaći u bilješkama, ponekad pišu sve u jednoj točki nepomičući olovku s istog mjesta, često gube slijed i ne mogu nastaviti rečenicu. Dispraksija se može očitovati i u slobodnoj igri, na primjer nemogućnost hvatanja lopte ili praćenja slijeda igre. Kod auditivne perceprije, smanjena je slušna pažnja. Ne mogu razumjeti duge i kompleksne upute te kasni s obradom i procesuiranjem informacija. Potrebno im je govoriti malo sporije u kraćim jasnim rečenicama.
Svi navedeni poremećaji mogu se javiti zasebno, ali mogu biti i kombinirani te mogu predstavljati ozbiljne probleme u svladavanju školskog gradiva i napredovanju djeteta. Nerijetko ove teškoće postaju predmetom izrugivanja i isključivanja. Zajedničkim obrazovanjem, čitanjem i razumijevanjem drugih i drugačijih oplemenjujemo sebe, našu djecu i cjelokupno društvo. Ovaj tekst informativnog je karaktera, polazišna točka za prepoznavanje problema. Sljedeći put kad primjetite neko ponašanje i karakterizaciju navedenu na početku ovog članka, promislite još jednom i potražite prave informacije! Učinimo svijet ljepšim mjestom za život počevši od sebe!
Tko želi čuti više? 