Idemo redom, prvo je fonetičarka!

Ovaj tjedan popile smo kavu s Ivanom Šušković i porazgovarale o najdražoj nam temi, fonetici. Eh, da bar. U izolaciji smo, radimo od kuće, družimo se virtualno i pijemo kave jedino preko video poziva. No, ipak smo porazgovarale s Ivanom. A tko je Ivana?

“Zovem se Ivana Šušković, diplomirala sam fonetiku i opću lingvistiku davne 2009. godine. Zadnjih osam godina radim u tvrtci Microton koja se bavi isporukom i ugađanjem slušnih pomagala. U slobodno vrijeme raščišćavam i organiziram što je i dokumentirano na mom instagramskom profilu Idemo redom.

Izvor: osobna arhiva

Pitale smo je da nam opiše njen dan na poslu. Kaže da možda ne zvuči tako, ali posao fonetičara na radnom mjestu u tvrtkama koje se bave ugađanjem i isporukom slušnih pomagala vrlo je aktivan.

“Svaki korisnik traži svoje vrijeme i individualni pristup, bilo da se radi o uštimavanju pomagala, dodatnim savjetima ili servisu. Korisnicima koji dolaze prvi put po slušno pomagalo posvećuje se najviše vremena budući da su uglavnom u strahu od nepoznatog, pa treba otkloniti mnoge nedoumice, a ponekad i krive predodžbe. “

Znanje o uhu i sluhu te pojašnjenje audiograma se podrazumijeva

Kad se radi o vještinama koje fonetičar na takvom radnom mjestu mora imati, Ivana ističe da fonetičar mora biti strpljiv, aktivno i pažljivo slušati korisnika da bi mu znao preporučiti aparat primjeren njegovim potrebama, ali isto tako, mora biti dobro tehnički potkovan da zna objasniti razlike između različitih modela slušnih pomagala.

Tehnologija slušnih pomagala danas dostiže vrlo visoku razinu i razvija se sve brže i brže kao i sva ostala tehnološka pomagala. Prošli tjedan imali ste priliku čitati na našem blogu o funkcioniranju nekih od njih, a Ivana nam je spomenula one značajke za koje nismo znali. Priznajemo, iako urednog sluha, zaintrigirala nas je da isprobamo mogućnosti koje aparatići nude. Slušanje glazbe zvuka vrhunske kvalitete čini se kao melem za naša osjetila.

“Spomenula bih zadnje veliko dostignuće švicarskog proizvođača Phonak-a, a to je klasičan Bluetooth ugrađen u slušno pomagalo tako da više nisu potrebni nikakvi dodatni uređaji koji će prenositi zvuk iz npr. mobitela u slušno pomagalo – sada ih samo uparite i slušate najdražu glazbu direktno u svom aparatu. Ovime su telefonski razgovori poprimili sasvim drugo značenje nagluhim osobama, zvukom su apsolutno oduševljeni. Slušna pomagala danas se prilagođavaju velikom broju slušnih situacija, zadovoljavajući tako i one najzahtjevnije. Otporni su na prašinu, vlagu i vrlo izdržljivi. A tu su i punjivi aparati. Napokon je klasična Li-ion baterija ugrađena u minijaturni slušni aparat i može izdržati cjelodnevno nošenje bez punjenja. Iako su aparati prvenstveno namijenjeni slušanju licem u lice, današnji slušni aparati jako dobro funkcioniraju u bučnim okruženjima, za gledanje televizije, kvaliteta streaminga je vrlo visoka…”

Potrebe korisnika su različite, a proizvođači se trude ponuditi najbolje

Na naše pitanje o potrebama korisnika i zanimljivostima s kojima se susreće svakodnevno u svom radu, razgovor se samo odrolao, mogle bismo satima o quid pro quo situacijama koje se događaju i razuvjeravanjima ljudi koji vjeruju svakojakim mitovima.

Korisnici uvijek traže što manji aparat, dakako. To je ujedno i najveći mit, da aparati danas izgledaju kao prije 20 godina. I ljudi se uglavnom ugodno iznenade kad vide koliko su mali. Nekim starijim korisnicima su i premali pa tražimo ipak nešto veće, zbog lakšeg rukovanja. ☺

Već smo pisale, a i Ivana potvrđuje da slušno pomagalo nikad ne može zamijeniti prirodan sluh i to je nešto što korisnik treba što prije prihvatiti. Kaže kako se ukućani često opuste kad netko iz obitelji dobije slušni aparat, pa misle da mogu šaptati ili čak da ta osoba sad čuje i bolje od njih, međutim, naravno da to nije tako. To je i dalje nagluha osoba s pomagalom. Da im jasnije predoči, često koristi usporedbu s drugim pomagalima, pa pita svoje korisnike: „Kad netko dobije štaku, trči li on maraton? Ne, štaka mu pomaže u lakšem obavljanju osnovnih zadataka, ne daje mu supermoć.“

Reakcije korisnika znaju biti dirljive

Ako su svi parametri koje treba uzeti u obzir pravilno uneseni i obrađeni te samim time pomagalo savršeno odgovara oštećenju i potrebama korisnika, Ivana nam kaže da prve reakcije na ponovno oživljavanje zvukova koje nisu dugo čuli, zna biti jako dirljivo.

Sjećam se da mi se jedna korisnica rasplakala od sreće i navale emocija. A u radu s ljudima sve je moguće. Jedan me početni korisnik nakon nekoliko dana nošenja aparata nazvao i rekao da u aparatu nešto cvrči i da čuje neke piskave tonove na što sam ga pozvala da dođe da provjerimo je li s aparatom sve u redu. Nazvao me sutradan i rekao da je s aparatom ipak sve u redu – kad je u šetnji upitao suprugu čuje li i ona to, ustanovili su da čuje cvrkut ptica.

Izvor: osobna arhiva

Rehabilitacija je ključna

Rehabilitacija nakon dobivenog slušnog pomagala je iznimno važna, međutim, korisnici se jako rijetko odlučuju na nju i ne znaju niti da im treba niti gdje takvu uslugu mogu dobiti. Mislim da je to zato što je svijest o sluhu općenito jako niska. Mnogi koji bi trebali ni ne nose slušni aparat, a kamoli da idu na rehabilitaciju. To je jednostavno korak više za koji još treba proći neko vrijeme. Ja to uvijek spomenem prilikom nekoliko prvih susreta, jer je prilagodba na slušni aparat nešto što svatko mora proći – zvuk nije i ne može biti isti kao nekad, a budući da zapravo mozgom čujemo, njemu je potrebno vrijeme i vježba da što bolje prihvati te nove zvukove. A rehabilitacija nije ništa drugo nego – vježba. U cijelom svom osmogodišnjem radu i na tisuće i tisuće pacijenata, srela sam svega jednu osobu koja je odlazila na slušne vježbe u Suvag i bila iznimno zadovoljna i vježbama i svojim slušnim pomagalima.”

Na naše pitanje o populaciji korisnika, kaže nam kako je starija populacija u većini, no to nije pravilo. Kako je gubitak sluha je uzrokovan različitim čimbenicima, pa Ivana radi i s vrlo malenim tromjesečnim bebama kojima je već test u bolnici pokazao probleme sa sluhom. 

A zašto baš fonetika?

“Fonetiku sam upisala svjesno i namjerno iako ljudi često misle da je to nešto što upišeš uz ono drugo što će ti donijeti pravi posao. Kod mene je to drugo lingvistika pa svi argumenti odmah padaju u vodu. ☺ Fonetika je glas i izgovor, stav i samopouzdanje, verbalno i neverbalno, javno i privatno, gluma i priroda, moć, snaga, ljubav. Na prvi pogled. Zvuči poetično, ali tako je ja vidim, u svemu i svugdje.”

Ivana je prošla, možemo reći, kroz većinu grana fonetike. Bila je audiorehabilitatorica u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, a radila je i na televiziji.

“Rehabilitacija slušanja i govora vrlo je zahtjevan i odgovoran poziv, ali i iznimno ispunjava onoga koji se u njoj pronađe. Dok sam radila u Slavi Raškaj kao audiorehabilitatorica s djecom oštećena sluha, sjećam se koliko smo se veselili malenim, ali tako važnim pomacima nakon mjeseci i mjeseci rada. Kod djece s oštećenjem sluha audiorehabilitacija je sve – jer govor i njegov razvoj ovise u slušanju, a oni i slušanje trebaju naučiti…

Prije “Slave Raškaj” radila sam na televiziji i to je bio zapravo moj prvi dodir s fonetikom u praksi. Rad fonetičara u medijima je nešto što mi se brzo uvuklo pod kožu i evo priznat ću, mislim da još uvijek želja negdje u meni čuči. Nažalost, rad s fonetičarom nije obaveza kako bi trebalo biti, pa fonetičara na televiziji ima jako malo. Imam vrlo pozitivno iskustvo i vrlo se rado sjećam te ekipe iako je od tada prošlo već 11 godina. Ali, nikad se ne zna…”

Na naše pitanje o problemima fonetičara u praksi, na trenutak naglo pada sav ovaj entuzijazam i ushićenost, no ipak pozitivno odgovara:

“Uh, kakvo pitanje. Problema je mnogo. Od neprepoznavanja struke i čime se ona bavi, miješanja s logopedskom strukom, nesređenosti prava zapošljavanja. Mala smo skupina koja može biti od pomoći pri toliko različitih ustanova i stručnjaka, ali i samostalno obavljati mnoge poslove koji su još uvijek neprepoznati u društvu. No pričekajmo još malo, radi se standard zanimanja, fakultet je u poslu s ovime do grla, stanje će se brzo promijeniti, vjerujem.”

Jednom mi je jedna gospođa prišla i viknula: „Idemo redom!“

Morale smo malo i o influencerskoj karijeri. Naime, Ivana ima Instagram profil i Youtube kanal gdje objavljuje sadržaje o raščišćavanju i organiziranju stvari, prostora, života.

Često me pitaju kako je nastala ideja za Idemo redom, ali nema vam tu neke mudrosti. Osjetila sam želju za „preslagivanjem života“, koliko doslovno, toliko i figurativno i poželjela sve bilježiti. A gdje ćeš boljeg mjesta za to od Instagrama. Ta platforma mi je donijela puno više od pukog fotkanja kako sam sredila ostavu „prije“ i „poslije“ – povezala sam se s ljudima koje je motiviralo moje „preslagivanje“, pa su onda i oni motivirali mene na daljnji rad. I tako se zakotrljalo, puno više nego što sam očekivala. Idemo redom profil je koji nudi uglavnom organizacijske savjete, savjete o bržem i učinkovitijem čišćenju, raščišćavanju kuće i uma…i još puno usputnog glupiranja, da ne bude jednolično.

Ideja da postane slavna osoba?

Jednom mi je jedna gospođa prišla i viknula: „Idemo redom!“ – ja sam ostala šokirana, nisam znala što da kažem. Ne bježim od toga da me netko naziva influencerom, jer to je svatko tko ima utjecaj na svoje pratitelje da kupe ili isprobaju neki proizvod/uslugu, bez obzira na broj pratitelja. Međutim, očito mi to ne znači puno jer s 5,5 tisuća pratitelja još nisam kontaktirala nijednu tvrtku u želji za suradnjom. Pa eto odgovora, očito me to i ne privlači tako jako.

izvor: osobna arhiva

Ivana i njen suprug Davor dijele struku na neki način, oboje se bave sluhom i slušanjem i rade u Microton-u, ali što je još zanimljivije, oboje su svoje hobije preselili u Instagram svijet pa tako oboje i influencaju. Tko je koga kopirao? Kako izgleda suživot audio i Instagram svijeta? Što joj je dao Instagram i što planiraju?

“On mene. Šalim se, ne znam. Toliko smo zajedno da smo isprepleli korjenje. Da, suprug je prvi postao influencer. Ali njegov pristup Instagramu sasvim je drugačiji od mog. Rekla bih, puno ozbiljniji i profesionalniji. Možda zato što on točno zna što želi, a ja se još uvijek tražim… Uglavnom, zapratite davors.quadrillage za puno dobrih dimljenih jela s roštilja kakva ne možete probati nigdje drugdje. A nas dvoje se nadopunjujemo, on kuha i fotka, ja spremam i fotkam i tako u krug. Samo bitku vodimo oko stalka za mobitel. ☺”

“Instagramom često izlazim iz vlastite zone komfora, otkrivam neke nove stvari o sebi. Otvorivši YT kanal pod istim imenom napravila sam velik iskorak jer sam isprobala kako je biti ispred kamere, što me uvijek pomalo kopkalo. Ne znam zašto mi to treba, vrijeme će pokazati. Zasad samo uživam u ovom trenutku, ne zamaram se šta će sutra biti niti što bi se moglo iz toga izroditi.”

izvor: osobna arhiva

Za kraj, pitale smo Ivanu ima li neku poruku za nas i naše čitatelje? Njeno viđenje zajedničke nam struke u današnjem svijetu:

Uvijek ću podržati nekoga tko strastveno radi, a pogotovo za svoju struku. Kod vas se to jasno vidi i zahvalna sam vam na tome, želim vam puno uspjeha. A što se fonetike i fonetičara tiče, naše vrijeme tek dolazi. Svake godine odradim nekoliko predavanja na Odsjeku za fonetiku kao vanjski suradnik i svake godine izađem zadovoljna i ponosna i pomislim: „Je li moguće, ova generacija je još bolja od prethodne.“

izvor: osobna arhiva

Draga Ivana, i mi vama želimo puno uspjeha, kako na poslovnom tako na privatnom planu i u influencerskim vodama. Zahvalne smo za podršku i vjetar u leđa koje smo dobile. Lako je gaziti dalje s čvrstim temeljima, hvala na podijeljenim znanjima i iskustvima, hvala na predavanjima koja se pamte! 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s