U današnje vrijeme interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti suradnje među strukama i timski rad su imperativ. Kada imate pred sobom osobu, bila ona dijete ili već odrasla osoba, koja ne čuje, ne govori, ima poremećaj glasa, izuzetno je važno konzultirati se s drugim srodnim strukama. Djeca koja imaju ugrađenu umjetnu pužnicu u svojoj rehabilitaciji imaju kontakt s audiologom, fizioterapeutom, fonetičarom, psihologom, otokirurgom. Osobe koje imaju određene poremećaje glasa timski prate i rehabilitiraju fonijatri, fonokirurzi, fonetičari, logopedi, psiholozi i psihijatri. Ovisno o vrsti i složenosti poremećaja koji osoba ima u tim se uključuju i druge struke. Recimo, ako dijete koje ima umjetnu pužnicu ima poteškoća s motorikom, radit će i s fizioterapeutom, kineziterapeutom, radnim terapeutom..
Činilo nam se kao da za ovakvim postom nema potrebe, jer je sasvim jasno da je potrebno cijelo selo da se odgoji dijete, međutim dobro je podsjetiti na ovako važne stvari. U školi ćete tako naići na profesore, pedagoge, psihologe, logopede, fonetičare, socijalne pedagoge, kineziologe. U staračkim domovima tu su medicinske sestre, radni terapeuti, njegovatelji, fizioterapeuti, psiholozi, socijalni radnici i liječnici. otencijalni problem nastaje kada imate sličnosti između struka bez jasno definiranih granica. Postoje struke koje su u isto vrijeme izuzetno slične, ali i dijametralno suprotne, poput fonetike i logopedije ili kineziologije i fizioterapije. Baš zbog toga često može doći do raznih nesuglasica, ali u stvarnosti jedino i najvažinije je staviti osobu koju rehabilitiramo u centar pažnje i zajedno raditi na tome da se toj osobi pomogne. Jedna struka ima svoju metodu, druga pak svoju i u tome nema ništa loše. Možda baš kombinacija tih dviju metoda uspije pomoći osobi. Možda se ispostavi da funkcionira samo jedna metoda, što je također sasvim prihvatljivo.Stručnjaci raznih profila čine tim dinamičnim, brzim u donošenju odluka, potpun. Svatko nosi znanja iz svoje struke i može pomoći u odluci kako pomoći osobi. Uvijek je mudrije kompleksne situacije pogledati iz više kuteva i s nekoliko pari očiju.
Nama je radost graditi osobu u zdravo, sretno i potpuno biće, u tome ne vidimo natjecanje, u tome ne vidimo novac, u tome vidimo samo i isključivo osobu, znanost i ljubav. Sklonost suradnji i postavljanju pitanja drugima je znak poniznosti, brige i velike želje za postizanjem optimalnih rezultata, zato nikada nemojte bježati od suradnje!
Tko želi čuti više? 