Instrumentalne metode istraživanja u fonetskim znanostima

Od samih početaka našeg bloga, brujimo o fonetici kao o znanosti o govoru pa posljedično i o glasu te o slušanju. Zašto o slušanju kada fone znači glas? Zato što bez slušanja nema govora, jedno uvjetuje drugo. Da bi uopće mogli istraživati kako nastaje govor, moramo znati kako i gdje nastaje glas. Ne može se govoriti o fonetici kao isključivo znanosti o govoru ili znanosti o slušanju. Ne može se ograničiti znanost kada plete zrakastu mrežu. Ne može se stopirati znanost kada prodire u mnoge krajeve ljudskog tijela, od fizičkog do umnog. Dakle, vidimo da je to izrazito povezano i da jedno bez drugog ne može. Dobar fonetičar rehabilitator (ali i fonetičar koji se bavi govorništvom ili znanošću) mora imati puno općeg znanja o glasu, slušanju, govoru, jeziku, lingvistici, neverbalnoj komunikaciji, retorici, stilistici, ortoepiji, ortofoniji, pa se tek onda može specijalizirati za izabrano područje. Zamislite da kardiolog ne poznaje ostale dijelove ljudskog tijela, metaboličke mehanizme i strukture.

Kako bismo mogli upoznati sve te govorne organe koje koristimo, dijelove uha i slušnog puta, glasnice i grkljan, u fonetskim znanostima se koriste razne tehnike i instrumenti. Metode istraživanja proizvodnje govora se uvelike oslanjaju na instrumente poput ultrazvuka ili umjetnog nepca. Kako bismo istraživali sluh koristimo audiometar i ostale audiološke pretrage. To su ustvari dijagnostički instrumenti kojima za potrebe istraživanja bilježimo napredak pa time longitudinalno istražujemo kvalitetu sluha i razvoj govora.

Ultrazvuk – Ultrazvučna istraživanja proizvodnje govora su postala vrlo popularna u zadnje vrijeme jer nam daju informacije o koartikulaciji. Koartikulacija je izrazito važan proces pri govoru u kojem na određeni glas utječu glasovi koji mu prethode ili glasovi koji slijede nakon njega. Taj glas se onda može promijeniti vizualno ili akustički. Ovaj vizualni dio možemo vidjeti ultrazvukom jezika. Njime vidimo tvrde strukture unutar usta i pomični jezik te dobivamo informacije o načinu na koji se glasovi proizvode pomoću jezika u odnosu na tvrde strukture koje ga okružuju.

Izvor: https://aneskey.com/ultrasonography-in-airway-management/

Elektropalatografija – U usta umetnemo umjetno nepce opremljeno senzorima koji onda bilježe točke koje jezik dotiče na nepcu prilikom proizvodnje govora. To je ustvari jedini način na koji bilježimo aktivnost jezika na nepcu, a služi nam kako bismo mogli u potpunosti opisati fiziologiju izgovora glasnika.

Izvor: https://www.articulateinstruments.cn/wordpress/epg-palate-design/index.html

SUVAG aparati – SUVAG aparate je osmislio prof. Petar Guberina, a izradili su ih inženjeri elektrotehnike poput prof. Nikina, prof. Kozine i prof. Jelakovića te tehničara poput g. Antolković. Njima možemo odrediti optimalno slušno polje osobe i širiti ga u rehabilitaciji. Možemo, barem djelomično, odrediti vrstu i frekvencijski raspon šuma (tinnitus) ukoliko ga osoba ima.

Audiometrija – Audiometar je instrument koji se ispituje stanje sluha i grafički nam prikazuje raspon zvukova koje osoba čuje s obzirom na jakost (dB) i frekvenciju (Hz) zvuka. Audiometriju može, ali i ne mora provoditi fonetičar, ali zato svaki fonetičar rehabilitator mora moći razumjeti i interpretirati audiometrijski nalaz.